Bonton u svakodnevnoj komunikaciji s osobama s invaliditetom

Izuzetno je važno prilagoditi način ophođenja prema osobi s invaliditetom zavisno od težine i vrste invalidnosti. Nadamo se da će vam ovaj bonton biti dobro polazište u svakodnevnoj komunikaciji s osobama s invaliditetom.

  • Prilikom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom bez obzira na vrstu invalidnosti.
  • Obraćajte se neposredno osobi s invaliditetom, a ne pratitelju, roditelju, partneru ili prevoditelju
  • Razgovarajte normalno, nemojte se bojati krivih riječi, koristite svakodnevne izraze.
  • Nastojte sjesti ukoliko dulje razgovarate s osobom u invalidskim kolicima kako biste je gledali u oči.
  • Nemojte glumiti da razumijete osobu s poremećajem u govoru, zamolite je da ponovi ukoliko niste razumjeli što je rekla.
  • Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu kažite joj i svoje ime. Ukoliko hodate s takvom osobom, ponudite joj da se osloni na vašu ruku.
  • Gluhoslijepe osobe uspostavljaju kontakt dodirom. Komunikaciju s takvom osobom uspostavite ispisivanjem velikih tiskanih slova na njenom dlanu.
  • Ustupite svoje mjesto čekajući u redu ili se zauzmite da teško pokretna osoba odmah dođe na red.
  • Pomozite pri ulasku i izlasku iz vozila javnog prijevoza ili ponudite svoje mjesto osobi s invaliditetom.
  • Pomagala (štake, invalidska kolica…) osobe s invaliditeteom ne dirajte bez dozvole.
  • Nemojte milovati psa vodiča “dok radi”, pitajte za dozvolu.
  • Nemojte pokazivati sažaljenje prema osobama s invaliditetom.
  • Poštujte vozače s invaliditetom u prometu,povećajte oprez i razmak između vozila, smanjite brzinu.
  • Ne parkirajte na mjesta označena “invalidskim znakom”.
  • Prema nama se ponašajte kao prema jednakima.

Bontončić

  • U tvom vrtiću, školi, kući ili ulici ima djece koja imaju neko tjelesno oštećenje pa se teže kreću ili ne mogu hodati,slabije čuju ili su gluha, slabo vide ili teže uče. Ima i djece koja boluju od nekih bolesti, koje nisu zarazne, ali mogu uplašiti drugu djecu kao npr. astma ili epilepsija. Toj djeci možeš i ti pomoći.
  • Ako vidiš da se neko dijete teško uspinje ili teško silazi stubama, priđi mu, ponudi mu da se osloni na tebe, ili mu pomozi nositi školsku torbu.
  • Djeca koja ne mogu hodati ili se teško kreću ne mogu sudjelovati u nekim igrama. Potakni zajedničku igru u kojoj mogu sudjelovati sva djeca kako se ne bi osjećala odbačena.
  • Ako dijete u vrtiću ili školi odjednom počne teško disati, jer ne može udahnuti dovoljno zraka, pitaj ga ima li pumpicu s lijekom, dodaj mu je što brže i pozovi u pomoć neku odraslu osobu.
  • Nemojte oponašati nečije nedostatke, ne izruguj se djeci koja su bolesna ili slabija od drugih. Pripazi na njih da ne padnu ili da se ne ozlijede. ” Ne budi ptica rugalica”.
  • Nastoj razumjeti djecu koja mucaju ili teško i nerazumljivo govore.
  • Izgled ništa ne govori o dobrotinili zloći, ljubaznosti ili neljubaznosti, poštenju ili nepoštenju. Ne podsmjehuj se visokim ili niskim, debelima ili mršavima.
  • I djeca boluju od šećerne bolesti. Pomozi im, ako treba, da nađu mirno mjesto za uzimanje svog lijeka ili inekcije. Ne podsmjehuj im se i ne zovi ih “Karamelama”.
  • Slabovidna djeca ne mogu pročitati što piše na ploči ili sitnim slovims u knjizi. Pročitaj im ono što sami ne mogu. Pazi da im ne razbiješ naočale.
  • Djeca koja slabije čuju teže prate upute. Ako vidiš da neko dijete nešto nije shvatilo, ponovi mu što je bilo rčeno, ako treba i nekoliko puta.
  • Ako primjetiš ili već znaš da neko dijete ne čuje ili čuje slabije, gledaj ga ravno u lice kada mu želiš nešto reći i kaži mu jasno i razgovjetno. Ako te ne razumije, pokaži znakom što mu želiš reći ili mu napiši velikim slovima.
  • Ima djece koja teže nauče čitati i pisati, pa stalno čine iste pogreške. Ako imaš slobodnog vremena, čitaj s njima.
  • Djeca koja imaju epilepsiju uzimaju lijekove koji ih čine malo sporijima, ako vidiš da neko dijete nije stiglo nešto zapisati, ponudi mu svoje bilješke.
  • Kada kašlješ ili kišeš,stavi ruku na usta kako se i druga djeca ne bi zarazila.
  • Ako vidiš da se neko dijete ozlijedilo i krvari, pozovi u pomoć odraslu osobu. Nemoj dirati tuđu krv, jer se neke zarazne bolesti prenose putem krvi.
  • Ako tvoj razred ili škola ide u posjet kazalištu u kojem nema posebnog ulaza za djecu u invalidskim kolicima, pozovi prijatelje i zajedno ih unesite.
  • Ima djece koja uče teže i sporije. Nemoj dopustiti da im se druga djeca zbog toga rugaju ili da ih nazivaju pogrdnim imenima, već im ponudi svoju pomoć u učenju.
  • Neka djeca su jako nemirna i ne mogu duže vrijeme usmjeriti svoju pažnju na zadatak. Imaj strpljenja s njima i pomozi im u savladavanju školskog gradiva.
  • Nemoj se hvaliti svojom snagom ili brzino, a posebno ne pred djecom koja su bolesna ili imaju neku tjelesnu manu.
  • Ima djece koja se boje govoriti pred razredom, iako su sve dobro naučila. Pomozi im da se oslobode tog straha i vježbaj s njima kroz igru nastup pred drugima.
  • Ne budi zavidan prema drugoj djeci ako znaju više od tebe, raduj se što su kraj tebe i što ih poznaješ,sprijatelji se s njima.
  • Potišteno i povučeno dijete možda ne želi biti samo. Priđi mu, razgovaraj s njim, možda treba prijatelja.
  • Izaberite u svom razredu dežurne “Anđele čuvare” za svako bolesno dijete ili za dijete s teškoćama u razvoju. Svatko bi mogao nekom djetetu biti anđeo čuvar tjedan dana.
  • Ako ti imaš neku teškoću ili nedostatak, nemoj se toga sramiti jer svakome nešto nedostaje.
  • Najvažnije je prijateljstvo!